Porodica:  Taxaceae

Latinski naziv: Taxus baccata L.

Areal: Europa, Zapadna Azija, Sjeverna Afrika, Kavkaz i Sjeverna Amerika

Stanište: vapnenačke stijene planinskih crnogoričnih i bukovih šuma

Vrsta koja je otporna je na dim, požar i otrovne plinove. Zbog toga, ali i zbog veoma lijepa rasta i tamnozelenih iglica tisa je cijenjeno parkovno drvo i dobro uspijeva u gradskim uvjetima.  Raste veoma sporo, naročito u prvim godinama zivota. Naraste do 22 m u visinu, s prsnim promjerom do 2 m. Voli visoku vlagu zraka. Krošnja je široko zaobljena i nisko smještena.  Kora grana i debla je tanka, crvenkastosmeđa.  Iglice su na horizontalnim granama (postranim) dvoredne, a na uspravnim granama spiralno poredane, spljoštene. Iglice su duge do 3 cm i široke 2-2,5 mm, s naglo ušiljenim vrhom, mekane. Iglice ostaju na drvetu do 8 godina kada ih zamjenjuju nove. Cvjetovi se pojavljuju odvojeno na muškim i ženskim stablima – dvodomna vrsta. Cvate u III. i IV. mjesecu, a sjemeni ovoj joj sazrijeva u IX. i X. mjesecu. Sjemeni zametak okružen je pri dnu mesnatim zelenim tkivom koje s vremenom naraste i postane žuckastocrveno ili svijetlocrveno te obuhvati gotovo cijelu sjemenku.  Razmnožava se sjemenom, koje raznose ptice.